Olovkom do zvezda!

Moj pokusaj da budem blogerka (moderno) počinje sa željom da još negde podelim svoje neformalne misli. U ovim redovima moći ćete naći kako izgleda kada mlad pisac (sa svojih 35-36 godina) ulazi u savremeniu srpsku književnost. Pratićete rast i razvoj mog romana IGRA u izdanju Književne omladine Srbije, kao i nastanke drugih romana. Biće tu saveta onima koji počinju da pišu, biće recepata za brzinski ručak... biće svega... A da li ću u svom putu stići do zvezda - ne moram ja sam već tamo, jer je moje ime Stela!

Почетак романа "Игра"
2013/02/24,22:59

"Вагон треће класе личио је на велику пијацу. На самом улазу кондуктер се расправљао са сељанком која је у рукама држала шареног петла. Глас јој је личио на кокодакање, док је млади петао окретао зачуђено своју главу час удесно час улево. На првим седиштима гурало се четворо циганчића: три дечака и једна девојчица. Њихова неразумљива препирка око окрајке хлеба одзвањала је устајалим ваздухом. У средини вагона уз веселу пратњу неког хармоникаша, певале су две жене и неколико мушкараца. Чуло се наздрављање флашама вина и цео вагон је мирисао на печене пилиће, паприке у павлаци и врућ хлеб купљен на претходној станици."

"Izmedju drvenih sedišta šetkao se činovnički obučen muškarac srednjih godina. Sumnjičavo je gledao putnike, kao nekakav vladin agent u potrazi za sumnjivim licima. Pogled mu se zaustavio na čudnoj prilici šćućurenoj pored prašnjavog prozora. Devojka, po njegovoj proceni, ne starija od dvadeset godina, u letnjem bež kostimu, nije se uklapala u ovaj zadimljeni vagon. Od kada se smestila na neudobno... sedište, nije se pomerila. Njene tople smedje oči gledale su pezaže, dok je voz sporo prolazio kroz zelene ravnice Šumadije. Obrazi su joj bili rumeni od vrućine, usne napućene i nepomične. Nesvesno bi dotakla slamnati šeširić koji je nosila na glavi, sklanjajući šiške sa čela. njegove misli prekide sirena. Opet su stajali."

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu